Bidermajer
- stil prošlosti aktuelan i danas
Stil bidermajer je vredan pažnje iz najmanje
dva razloga. Prvo, to je jedan od retkih evropskih istorijskih stilova koji je
bio zastupljen na našem podneblju, pre svega u Vojvodini koja je u XIX veku
bila u sastavu Austrougrakog carstva, i preko koje su modni trendovi iz zapadne
Evrope stizali u prestonicu Srbije – Beograd, nalazeći odatle, doduše sporo i
teško, svoj put ka unutrašnjosti. Drugo bidermajer, stil koji je koncipiran pre
skoro 200 godina, može se savršeno uklopiti u moderne enterijere, jer ne zahteva velike, impozante odaje, niti
celokupno uređenje enterijera u određenom stilu ranijih epoha sa skupocenim
antikvitetima, što se teško može odnositi na većinu ostalih stilova. Pre
razmatranja osobina koje čine bidermajer tako aktuelnim i prilagodljivim stilom
potrebno je shvatiti atmosferu koja je vladala u društvu u doba kada je nastao
ovaj stil.
„Meternihova era“ i položaj građanina u
„novoj“ Evropi
Početak perioda u kome je preovladavao stil
bidermajer poklapa se sa Bečkim Kongresom koji je održan 1815 godine, a njegov
kraj sa Revolucijom 1848 godine. Taj period je poznat i kao „Meternihova era“,
jer je tada jedna od najvažnijih političkih figura bio diplomata, političar i
ministar inostranih poslova Austrougarskog carstva, Klemens Vencel fon Meternih.
Bečki Kongres je sazvan nakon poraza i predaje Napoleona, na njemu je formirana
nova politička mapa Evrope i njime je označen početak perioda relativnog mira i
stabilnosti nakon 25 godina skoro neprekidnih ratova. To je istovremeno bio i
period nastojanja da se uspostavi stanje pre Francuske revolucije, otuda i
naziv „restauracija“ koji se odnosi na ovaj period. Kako bi se koliko god je to
bilo moguće ponovo uspostavio stari sistem vrednosti bilo je neophodno voditi
represivnu politiku koja je sprečavala svaki nagoveštaj demokratskih i jakobiniskih
ideja kod građanstva. Meternihova Austrougarska Carevina je stoga bila
policijska država sa razvijenim sistemom špijunaže, a pripadnici buržoazije nisu
se bavili politikom, iako im je bilo omogućeno da se bave poslovima koji su im
obezbeđivali materijalnu sigurnost, pa čak i blagostanje.
Takođe bitni činioci ovog vremena bili su
ekonomski prosperitet buržoazije i tehnološki razvoj, kao i ubrzani razvoj
industrijske proizvodnje, koja je sve više uzimala maha.
U takvim okolnostima nastaje u Beču
buržujski stil koji će kasnije biti imenovan kao bidermajer, i koji je brzo
prihvaćen u čitavom Austrougarskom Carstvu, uključujući i njegove periferne i
pogranične delove, kao što je to bio slučaj sa Vojvodinom (i na posredan način
sa Srbijom). Bidermajer je bio zastupljen u svim zemljama nemačkog govornog
područja, a bio je usvojen i u drugim evropskim državama, kao na primer u skandinavskim
zemljama, Rusiji i Italiji, gde doživljava svoj specifičan razvoj.
Stil bidermajer je oličenje potrebe
građanina – buržuja za udobnim i toplim domom koji pruža utočište od sumorne
realnosti i gde on može, u intimnoj atmosferi, okružen porodicom i
prijateljima, da slobodno iskaže svoje ideale. Njegov dom je lišen luksuza,
velike raskoši i sjaja, ali odiše prijatnom atmosferom koja je idealna za
druženje i razgovor, muziciranje, porodično obedovanje, izradu ručnih radova i
vođenje zabeležaka o domaćinstvu ili poslovanju.
Prostorije u kući nisu preterano velike,
salon često ima i ulogu trpezarije, stoga je i nameštaj manjih dimenzija, a
udobnost i funkcionalnost su njegove najvažnije odlike. Prozori su uokvireni
laganim belim zavesama, zidovi su svetlih, pastelnih boja ili su obloženi
tkaninom koja se slaže sa materijalom kojim je tapaciran nameštaj, pri čemu je
najomiljenija tkanina sa linijama u dve boje i sa sitnim cvetnim motivima. Na
zidovima se nalaze portreti ukućana i akvareli sa motivima pejsažai enterijera,
a u odajama su sa ukusom raspoređeni ukrasi od porcelana, stakla iz Bohemije i
srebra.
Dragocena
svedočanstva o originalnom izgledu enterija u stilu bidermajer čine akvareli i
gvaševi na kojima su oni verno i detaljno naslikani i koji su bili veoma
popularni u tom periodu. Ovde vidimo u prvom planu okrugli sto sa centralnim podupiračem
i tri izdužene noge, sabljasto izvijene ka spoljašnosti. Oko njega su
raspoređene tri stolice vitkih nogu, različitih oblika naslona i udobna,
tapacirana fotelja tipična za stil bidermajer. U jednom uglu odaje se nalazi
sekreter, čija je površina za pisanje zatvorena tako da on izgleda kao orman. Takođe
uza zid, postavljena je komoda sa tri fijoke i naspram nje vitrina sa knjigama.
Ispred prozora se nalazi toaletni stočić sa ovalnim ogledalom. Stočić ima sa
svake strane po jedan tokareni podupirač na koji se nadovezuje po dve izvijene
stope. Podupirači su povezani tokarenom poprečnom prečagom. Pored njega je
elegantna stolica sa tapaciranim naslonom i rukohvatima. Zidovi su ukrašeni
porodičnim portretima, pejsažima i gravirama u jednostvanim četvrtastim
ramovima. Tu je i nekoliko ženskih bista od gipsa, vazica sa cvećem i drugih
malih ukrasnih predmeta. Čitav ambijent je dodatno oplemenjen prozračnim
zavesama sa resicama, cvetnim stoljnacima, svetlim tkaninama kojima su
tapacirane stolice i pastelno zelenom bojom zidova.
Enterijer u stilu bidermajer, akvarel, prva polovina 19. veka
Soba grofice Sofije, palata Blauer Hof, gvaš, Johan Stefan Deker, 1826.
Soba u Oldenburgu, akvarel, Teodor Presun, prva polovina 19. veka
Bidermajer enterijer, akvarel, Franc fon Alt, 1846.
Enterijer u bidermajer stilu, akvarel, Beč oko 1830.
Plemićka porodica u salonu i stilu bidermajer, akvarel, Beč, oko 1830.
Porodica u salonu u bidermajer stilu, akvarel, Beč, oko 1820.
Dama za pisaćim stolom, akvarel, Johan Ender, Beč, oko 1820.
Građanski salon u bidermajer stilu, ulje na platnu, Pol Lotar Miler
No comments:
Post a Comment